Библиотека UGR

В нашей библиотеке: 1425 книг

Доступно: 1407

Сейчас читают: 18

Nedavno objavljena nova književno-teorijska studija “Dostojevski i Zapad“ Gojka Čelebića (prethodne godine bila je to Vjetrenjače Evrope) za literaturu Crne Gore značiće, bez sumnje, veliki iskorak. Koliko i na koji način, time bi trebalo da se pozabavi književna kritika. Prema onome šta kroz svoj dubinsko-analitički kompleks nudi čitaocu, a riječ je o recepciji Dostojevskog u zapadno-evropskoj i američkoj književnosti i, u tom kontekstu, interakciji postmodernih stilova i čitanja, može se reći da se radi o knjizi koja i po svom žanru (esejističko-teorijski diskurs), kao jedinstveno ostvarenje, obogaćuje crnogorsku književnost. U svakom od četiri poglavlja – Dostojevski i moderni Zapad, Dostojevski i strukturalno mišljenje, Dostojevski u Crnoj Gori, i U zemlji Velikog inkvizitora – autor je, poznavajući i koristeći izvornu literaturu na pet svjetskih jezika, njihov kritički duh, ne samo približio crnogorskoj kulturi, već je ukazao i na rastuću aktuelnost dostojevistike u svijetu. Istina, odnos Dostojevskog prema teoriji i praksi zapadne književnosti i filozofije manje je zastupljen u odnosu na refleksiju i prijem njegovih književno -teorijskih postulata. Iako autor u uvodu navodi da njegova studija “ne pretenduje na sveobuhvatnost već na reprezentativnost“, ovo djelo, svakako, predstavlja i široki, dobro sistematizovani panoptikum stilskih razvojnih formacija (prije svega, strukturalizma) u kontekstu začetaka moderne misli i čitanja.

Vladimir Nabokov and the Poetics of Liberalism

Доступно

Čelebić Gojko

Alongside the puzzles contained in Nabokov’s fiction, scholars have been unable to untangle the seemingly contradictory relationship between, on one hand, the fiction and the beliefs and principles suggested by Nabokov’s biography and, on the other hand, the statements he made outside of his work. Through a close examination of Nabokov’s father’s political, moral, and aesthetic values and, more generally, Russian liberalism as it existed in the first few decades of the twentieth century, Dragunoiu provides persuasive answers to many long-standing questions in this deeply researched, innovative study. Showing the particular influence of the thought of Kant and Berkeley, she focuses on what she calls Nabokov’s “most deceptively apolitical novels”: The Gift, Lolita, Pale Fire, and Ada. In bringing to them a more extensive context than previous Nabokov scholars, Dragunoiu argues that their treatment of various moral and political subjects can be more clearly understood in the light of ideas inherited by Nabokov from his father and his father’s generation.